Tuga i ponos, Perućac 2010

Pognutih glava, rame uz rame kao jedno
tražismo dio istine bačene na dno,
a kraj nas Drina mirno je tekla
"Samo ja znam šta krijem", šapatom nam rekla.

I zadrhta na dlanu svaki trag nađeni
kao jecaj posljednji kroz godine vraćeni,
kao da kazuje tajnu davno skrivenu
i krikom svog dušmana otkriva u trenu.

Svaka je nedužna žrtva k`o bosanski lijer,
a nejake ko ubi čovjek nije, već zvijer,
jer kome krivi su bili, o svijete,
u zagrljaju vezani majka i dijete!?

Komentariši