Nemirna

Sigurna sam da sam prošla pored njega nebrojeno puta. Pila kafu tik do njega. Možda čak i komentarisala. Ali ne i primjećivala.

Jedna kafa s prijateljicama, jedna rečenica koja je prerasla u šalu bila je dovoljna…

Počeli su razgovori. Virtualni. Ponekad dugi, ponekad kratki, ali uvijek zabavni, čak i kada su teme bile sasvim "obične". Svaka riječ mi se urezala u mozak, svaki osmijeh u srce. Došao je u pravom trenutku, baš kada je ono počelo da zamire…

Prvi kontakt bio je kratak, pomalo čudan. I sada sam sigurna…a bojim se toga! Kako znati!? Jer bojim se čekanja… A u glavi mi bruji rečenica – "Samo još jedan prijatelj!?"

Komentariši