Zašto uvijek tužno!?

Nije loše ponekad se osjećati tužno. Problem je kad više ne osjećaš ništa...

16.03.2011.

Zagonetka

Oduvijek sam voljela rješavati zagonetke. Bilo ih je različitih, lakših i težih. Onih koje bih rješila pri prvom pogledu, i onih drugih...

Znaš druže, nikad nisam voljela lagane zagonetke. Vrijeđale su me. Čovjek mora razmišljati, rođeni smo sa tim lovačkim instinktom, moramo tragati, željeti taj odgovor, boriti se. Takve zagonetke volim. One lagane bih odmah ostavljala, ove teške...oko njih bih se trudila. Najbolje je druže kad te zagonetka zaintrigira. Danima  se trudiš da je riješiš, odgovor kao da je tu, ali ne, ne da ti ni da spavaš, tako silno želiš to rješenje. A ponekad se dogodi da ga ne nađeš.

Druže, da li ti se ikada dogodilo da rješavaš zagonetku, tešku, odgovor je tu, skoro pa ga znaš, ali ti svakoga puta izmakne? Pa odustaneš... I jednoga dana, iznenada, nabasaš na istu zagonetku, i PAF! Vidiš rješenje!

Heh...

Riješila sam ja mnoge zagonetke, druže, ali moja najveća zagonetka si ti!


Stariji postovi

Zašto uvijek tužno!?
<< 03/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Sadržaj

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
4269

Powered by Blogger.ba